Kućice za gniježđenje ptica
Velik broj ptičjih vrsta koje se gnijezde u dupljama ili raznim pukotinama prihvaćaju kućice za gniježđenje. U Hrvatskoj se gnijezdi 50-ak vrsta dupljašica ili poludupljašica, a većinu možemo privući na gniježđenje u odgovarajuće kućice.

Dimenzija, oblik i visina postavljanja kućice specifični su za svaku vrstu ptica i te su spoznaje rezultat dugotrajnih istraživanja i proučavanja ptica u njihovom prirodnom staništu. Za svaku vrstu navedene su karakteristike idealne kućice, a dimenzije se odnose na ove mjere:

 

Kućica za gniježđenje dupljašica i poludupljašica
D – visina postavljanja kućice od zemlje do dna kućice

Siva žuna
Lat. Picus canus

 

Siva žuna duga je 25 – 28 cm i teži 130 – 180 grama. Perje sliči na njenog bližeg rođaka europskog zelenog djetlića. Odozgo zelene boje, odozdo blijedo sive sa žutim repom. Ima sijedu glavu s crnim brkovima, a mužjak ima crvenu krunu. Spadaju u porodicu djetlića, a naseljava Europu i zapadne dijelove Azije.
Ljeti siva žuna jede crve, larve i druge insekte, a zimi sjemenke.
Žive u lisnatim šumama i mješovitim šumama.

Gnijezde se u svibnju i imaju pet do deset jaja koja se odgajaju oba roditelja. Mladi se izlegu nakon 15 - 17 dana, i nauče letjeti u četiri tjedna.
Dimenzije idealne kućice su: A (cm) 40; B1*B2 (cm) 15X15; C (cm) 6; D (m) >3
Ima specifično glasanje kojim upozorava na opasnost.

 

Obični Vrabac

Lat. Passer domesticus

Obični vrabac je ptica pjevica koja pripada porodici vrabaca. Odrasli vrabac je velik 14 – 16 cm i težak 24 – 38 g, i malo je veći od poljskog vrapca. Raspon krila iznosi 25 cm. Tijelo mu je često "napuhano", spojeno s manjom glavom. Na glavi ima kratki, stožasti kljun. Pod krilima se nalazi bijela mrlja. Na nogama ima četiri prsta, a rep je kratak. Kad leti, maše krilima nekoliko puta u sekundi. Odlično i brzo leti.
Hrani se sjemenkama i kukcima, obično manjim leptirima. Mladi vrapci se hrane ličinkama kukaca. U proljeće, hrana mu je nektar iz cvijeća žute boje, poput jaglaca, šafrana i jedića. Hrani se i paucima te voćem.
Živi u gradovima, ali i izvan naseljenih mjesta. Također, može živjeti bilo gdje, pa i u ljudskoj blizini.
Vrabac se gnijezdi na mnogim mjestima: u kućnim strehama, rupama, u šupljinama zgrada, na bršljanu oko kuća i u grmlju, pa čak i na morskim grebenima. Gnijezdo koje je smješteno na bršljanu ili u nekoj rupi najčešće je neuredno, izgrađeno od slamki, ostataka smeća i perja. Katkad koriste napuštena gnijezda drugih ptica. U gnijezdo ženka snese 5 – 8 jaja veličine 15 x 22 mm i težine od 3 g. Jaja su prašnjava s nekoliko crno-sivih pjegica i na njima ženka sjedi 10 – 12 dana. Inkubacija u vrabaca traje jako kratko.
Dimenzije idealne kućice su: A (cm) 20; B1*B2 (cm) 13 x 13; C (cm) 3,2; D (m) 2 – 3
1. Vrapci mogu biti veoma agresivni kad je riječ o mjestima na kojim se gnijezde, pa često uništavanju gnijezda prijašnjih stanovnika. Lastavice i ptice plavog perja posebno su osjetljive na vrapčevo agresivno ponašanje. Zauzvrat, vrapci, poput čvoraka, ubijaju odrasle plave ptice i njihove mlade, kako bi dobili priliku za gniježđenje.

2. Ženka vrapca u ljeto u Novoj Engleskoj i u SAD-u obično snese u gnijezdo i do 25 jaja. Ako se računaju i mladi vrapci, tada je prosječni životni vijek tek 9 mjeseci. Vrapci dulje žive u gradovima nego u otvorenoj prirodi. Pomoću prstenovanja je zabilježeno da neki primjerci žive i do 14 godina na slobodi. U zatočeništvu dožive i do 23 godine. Mladi vrapci obično nauče letjeti s 15 dana.
 

Veliki djetlić
Lat. Dendrocopos major

 

 

To je naša najčešća vrsta djetlića. Ima crna leđa, uočljivu bijelu plohu na krilima i crveni podrepak. Glava je crnobijela, a mužjak se razlikuje od ženke crvenim zatiljkom. Stopalo mu je prilagođeno za kretanje po drveću u svim smjerovima, a oštrim se pandžama drži za koru. Veličine je oko 23 cm, teži do 90 grama, raspon krila do 39 cm. Let mu je izrazito valovit, s povremenim zamasima i skupljenim krilima. Najčešći je i najprepoznatljiviji zov prodoran “čik”, često u nizu. Može doživjeti 5 do 10 godina. Rasprostranjen je u Europi i Aziji.

Hrani se kukcima potkornjacima i njihovim ličinkama koje vadi kljucanjem po drvetu snažnim i pri vrhu oštrim kljunom. Za hranjenja se čuje tiho kuckanje. Većina ljudi čuje bubnjanje, seriju brzih udaraca kljuna o drvo, kojom se djetlići služe pri označavanju teritorija ili dozivanju svog partnera. Djetlić se koristi omiljenim bubnjalištima, obično pri vrhu drveta na mrtvim granama. Na drvetu ostaju ozljede, odnosno rupe, ali to je ionako najčešće već mrtvo, polutrulo drvo. Jede i lješnjake, orahe i sjemenke iz češera crnogoričnog drveća, voće, a dolazi i na hranilice zimi. Iako najveći udio hrane velikog djetlića čine kukci, osobito potkornjaci i ličinke strizibuba, dakle kukci koji žive u drvetu, mladunci manjih vrsta ptica uobičajen su dio prehrane.

Veliki djetlić voli prirodne i stare šume po cijeloj Hrvatskoj, s mnogo trulih stabala punih ličinaka kukaca jer lakše dube drvo. Nalazimo ga i u parkovima, voćnjacima…

Gnijezdi se u rano proljeće te oba spola dube rupu za gnijezdo na stablu. Gnijezdi se u dupljama drveća koje sam izdubi. Rupa je duboka tridesetak centimetara s ovalnom prostorijom na kraju. Kad gradi gnijezdo, izbacuje van ivere drveta, a dijelom oblaže gnijezdo. Ženka polaže 4 – 7 jaja na kojima leži 2 tjedna, a potom oba roditelja hrane mladunce koji imaju crveno tjeme.

Dimenzije idealne kućice su: A (cm) 35; B1*B2 (cm) 14*14; C (cm) 5; D (m) >3
1. U Hrvatskoj živi svih deset vrsta europskih djetlića i sve one imaju važnu ulogu u šumskom ekosustavu, ne samo kao prirodni “čistači” šuma od ličinaka kukaca već i kao graditelji duplji, što je jedinstvena prilagodba u ptičjem svijetu. Te duplje ostaju u staništu i važne su za niz drugih vrsta ptica, gmazova i sisavaca.
2. Poduzima nagle seobe, ovisno o količini sjemenja.
3. Razvili su niz prilagodbi kako ih ne bi boljela glava od cjelodnevnog lupanja glavom o stablo:
a) mala veličina i masa mozga – težak je 1,25 – 3,95 grama i zato je 100 puta manje osjetljiv na udarce nego ljudski mozak;
b) položaj mozga u lubanji – povećava se dodirna površina između mozga i lubanje, jako malo cerebrospinalne tekućine;
c) kratko trajanje udaraca – prije nego počne ozbiljno kljucati, udari 2-3 puta lagano u stablo jer provjerava čvrstoću i priprema se za „napad“.

 

Crvendać
Lat. Erithacus rubecula

 

 

Crvendać je prepoznatljiva i česta ptica pjevica rasprostranjena gotovo čitavom Europom te dijelovima Afrike i Azije. Spada u poludupljašice. Dužine je oko 14 cm, raspona krila 20 – 22 cm i težine 16 – 22 grama. Mužjaci i ženke su slični, smećkasti, svijetlog trbuha i narančastih prsa i lica. Životna dob crvendaća je do 5 godina, u zatočeništvu i više. Crvendać je izrazito teritorijalna ptica koja teritorij zauzima u vrijeme gniježđenja, na zimovanju, čak i na odmorištima u seobi. Budući da svoj teritorij i zimi označava pjesmom, crvendać je jedna od rijetkih vrsta ptica čiji pjev možemo čuti tijekom čitave zime, osobito za prvih toplijih dana. U hladnijem dijelu areala (područje rasprostranjenosti neke biljne ili životinjske vrste ili pak svojte ili zajednice – npr. hrast, miš, sisavci, crnogorične šume i sl.), crvendać je selica, a u toplijem, barem djelomično, stanarica. Populacije zapadne Europe većim su dijelom stanarice. Status vrste je siguran (LC) i pretpostavlja se da u Hrvatskoj populacija broji 1.000.000 – 1.200.000 parova.

Crvendać se hrani raznim kukcima, sitnim sjemenjem, šumskim plodovima, gujavicama, puževima itd.

Nastanjuje različite tipove staništa obraslih drvećem i grmljem: listopadne i crnogorične šume, šikare, gradske parkove, vrtove, poljoprivredne površine sa živicom i grmljem i sl. Obično se zadržava blizu tla.

Gnijezdo savija na tlu ili u vegetaciji nisko iznad tla, tako da gnijezdo bude dobro skriveno. Gnijezdi se uglavnom dva puta godišnje, od travnja do srpnja. Ženka polaže 4 – 6 jaja na kojima sjedi oko 14 dana, a mlade čučavce hrane oba roditelja. Mladi se osamostaljuju za 12-15 dana.

Dimenzije idealne kućice su: A1 (cm) 5; A2 (cm) 15; B1 x B2 (cm) 10*10; D (m) 0,5 – 1

Mitovi o crvendaću:
1. Vidjeti prvog crvendaća u godini – želja koju zamislite ostvarit će se prije nego što nestane iz vašeg vidika.
2. Vidjeti ga u blizini kuće ili u vrtu – sreća za ukućane.
3. Ako napravi gnijezdo u drvetu ili živoj ogradi – predznak je promjene vremena.
4. Ako cvrkuće na otvorenom – očekuje se lijepo vrijeme.
5. Ako uđe u kuću u studenom – dobar predznak, sreća.

 

Čvorak
Lat. Sturnus vulgaris

 

Čvorak je najrasprostranjenija i najčešća vrsta iz porodice čvoraka u Euroaziji. Ljudi su ih naselili i na drugim kontinentima i jedna su od najčešćih ptica na svijetu. Čvorak ima kratak rep i dug, zašiljen kljun, a boju tijela mijenja tijekom godine: prevladava crno-smeđa. Posebno se bojom ističu mužjaci u proljeće, kad dobivaju sjajno zeleno-ljubičasto perje s bijelim točkama. Veličine je 20-ak cm, a teži 80, 90 g. Vrlo je društven. Leti u gustim jatima, ponekad tisuće ptica zajedno. Pjesma mu je promjenjiva sa zvižducima, škljocavim zvukovima i raznim oponašanjem. Čvorak je selica koja zimi odlazi u Sredozemlje.
Čvorak je svežder. U proljeće i rano ljeto više je mesožder. Traži kukce, kišne gliste, čak i puževe. Često se nekoliko čvoraka skupi i temeljito pretražuje zemlju. Poslije, tijekom ljeta i jeseni, prelaze na voće i različite bobice. Često se hrane po smetlištima.
Živi u šumarcima i rubovima šuma, parkovima, vrtovima i starim voćnjacima. Možemo ih vidjeti od središta gradova do najvećih močvara. Nema ih samo na planinama višim od 1500 m, velikim poljoprivrednim površinama te u prostranim šumama.
Poslije parenja čvorak traži šupljine u drveću, no nije previše izbirljiv, pa se može useliti u pukotine stijena ili zgrada ili u kućice za ptice. Ženka leži na jajima i potom podiže mladunce, a katkad se jedan mužjak spari s nekoliko ženki. U leglu ima 3 – 8 jaja. Čvorci u Europi polažu jaja sredinom travnja, a mladi izlijeću potkraj svibnja ili na početku lipnja. O mladuncima se brinu oba roditelja.

Dimenzije idealne kućice su: A (cm) 20; B1 x B2 (cm) 13-20; C (cm) 4,5; D (m) 3 – 5

Čvorak je simbol jesenske seobe ptica. Pojedine ptice u jatima čine se sitno i crno, no individualne jedinke itekako su fascinantne. Populacija čvoraka u Sjevernoj Americi danas je vrlo brojna, ali ih tamo nije bilo prije 1890. godine. Iz Engleske ih je donio Eugene Schieffelin, fan Williama Shakespearea.

 

Bijela pastirica
Lat. Motacilla alba

 

Bijela pastirica je vrsta ptice u rodu pastirica. Spada u poludupljašice. Gornji dio glave i zatiljak, te grlo i prednji dio prsa su joj crne boje, dok je lice u području čela i oko očiju, te trbuh bijele boje. Tijelo joj je u gornjem sloju svijetlosivo, rep je tamnosiv s izraženim bijelim rubom. Veličine je oko 18 cm, teži u prosjeku 23 grama. Tijekom leta uzdiže i ponire, nema pravocrtni let. Često trči po tlu, a neprestano maše repom gore-dolje kao da ima tik. Pjev joj je cvrkutav i kratak.

Hrani se kukcima, puževima, crvima.

Mjesto njenog staništa je Europa, Azija i Afrika. U umjerenom pojasu živi stalno, povremeno luta u potrazi za hranom. No s hladnijih mjesta zimi leti u Južnu Afriku i na obale Sredozemnog mora.
Gnijezdi se 2-3 puta godišnje u razdoblju od travnja do kolovoza. Gradi gnijezda u rupama i udubinama ljudskih građevina i u pukotinama stijena. Gnijezdo gradi od grančica, suhih stabljika, mahovine, a unutrašnjost oblaže dlakom i perjem. Ženka nese 5 – 6 bijelih jaja s mnogobrojnim tamnim mrljama. Na jajima sjedi sama. Malim ptićima treba 13 – 14 dana da se izlegnu. O njima brinu oba roditelja, a osamostaljuju se kada navrše 14 – 16 dana.
Dimenzije idealne kućice su: A1 (cm) 10; A2 (cm) 20; B1*B2 (cm) 13*13; D (m) 1 – 3
Radi se o strogo zaštićenoj vrsti, a ima je čak i na Grenlandu.

 

Velika sjenica
Lat. Parus major

 

Veličina, sjajno crno tjeme, bijeli obrazi i crna pruga po sredini žute donje strane tijela čine ju lako prepoznatljivom. Pruga je šira i crnja kod mužjaka nego kod ženke, osobito vidljiva na trbuhu. Često se viđa u miješanim jatima s drugim sjenicama. Veličina tada na prvi pogled izdvaja veliku sjenicu. Može živjeti do 5 godina.
Hrani se raznim vrstama kukaca i sjemenki. Često se hrani po niskom grmlju i također na tlu.
Žive u šumama, parkovima i starim voćnjacima.
Gnijezdi u dupljama drveća, pukotinama zidova i umjetno postavljenim škrinjicama. Gnijezdo gradi od mahovine, dlake i vune. Nese od 5 do 12 jaja, a mladunce hrane oba roditelja. Inkubacija traje 13 – 15 dana, a mlade ptice napuštaju gnijezdo u roku od 17 do 22 dana.

Dimenzije idealne kućice su: A (cm) 20; B1*B2 (cm) 13*13; C (cm) 2,8; D (m) 2 – 3

Velika sjenica je ptica stanarica, ali se zimi katkad skiće u potrazi za hranom. Ove ptice vrlo su spretne u sakupljanju kukaca i njihovih ličinki s lišća što ih čini jednim od glavnih karika u lancu regulacije zdravlja njihovog staništa.

 

Kos
Lat. Turdus merula

 

Kos je vrlo česta i dobro poznata ptica. Spada u poludupljašice. Mužjak ima crno perje i žuti kljun, a ženka je smeđa i pjegava po trbuhu s crnkastim kljunom. Kos se od čvorka razlikuje nepostojanjem svijetlih točaka na perju, dugim repom i skakutanjem na dvije noge ili žustrom hodu kojemu slijedi ukočeno promatranje. Veličine je oko 25 cm, teži oko 100 g, a raspon krila je od 34 do 38 cm. Može doživjeti do 5 godina.
Hrani se gujavicama, bobičastim plodovima, kukcima i voćem.
Nalazimo ga u gotovo svim staništima diljem naše zemlje, čest je i u gradovima.
Gnijezdi uobičajeno u vrtovima, parkovima i šumama (uključujući duboku šumu). Gnijezdo gradi na tlu, u grmlju ili na stablu. Za gradnju koristi blato i suhe stabljike, a unutrašnjost obloži korjenčićima. Ima od 4 do 5 mladih, o kojima se brinu oba roditelja.
Dimenzije idealne kućice su: A1 (cm) 2,5; A2 (cm) 20; B1 x B2 (cm) 20 x 20; D (m) 1 – 2
1. U Hrvatsku zimi dolaze ptice iz sjeverne Europe. Ptica crni kos ima duži životni vijek kada živi u gradu nego kada živi u prirodi. S druge strane, ptice koje žive u gradu lošijeg su zdravlja od onih koje žive u šumi, pokazalo je istraživanje objavljeno u časopisu Earth Sky. Originalno potječe iz Europe, Azije i Sjeverne Afrike, a prenesena je i u Australiju i Novi Zeland.

 

Ćuk
Lat. Otus scops

 

Ćuk je ptica velika 19 – 21 cm s rasponom krila 47 – 54 cm. Sivkasto-smeđe je boje. Ima malu sivkastu glavu s velikim očima, oštrim kljunom kojim kida plijen na komadiće. Ima dva uzdignuta čuperka na vrhu glave. Na nogama obično ima tri prsta s kandžama (čaporcima). Rep je dosta kratak. Vrstan je letač u mraku, potpomognut izrazito naprednim noćnim vidom. Aktivni su isključivo noću.
Ćuk se hrani kukcima i drugim beskralježnjacima, vodozemcima (žabama) te manjim sisavcima (miševima, voluharicama, puhovima...) i manjim pticama. Plijen ćuka su uglavnom životinje koje nisu našle noćno skrovište, i one životinje koje imaju određene noćne aktivnosti.
Stanište ove ptice su bjelogorične i crnogorične šume, parkovi.
U vrijeme podizanja mladunaca mužjak i ženka samo vrlo rijetko provode dan na istom stablu, a tjelesni dodir, osim u vrijeme parenja, nije viđen. Dnevno skrovište mužjaka u vrijeme ležanja na jajima i podizanja mladunaca najčešće je u vidokrugu duplje sa ženkom, jajima i mladuncima. Leglo se sastoji od najčešće tri do četiri gotovo čisto bijela jaja prosječne veličine od oko 32 x 27 milimetara, na kojem leži samo ženka. Mladunci se legu nakon oko 22 dana, a podižu ih oba roditelja. U dobi od oko 40 dana mladunci mogu sami skrbiti o sebi, no roditelji ih hrane još oko 20 dana, nakon čega napuštaju roditeljsko područje.

Dimenzije idealne kućice su: A (cm) 30; B1 x B2 (cm) 20*23; C (cm) 6; D (m) 2,5 – 4

Ova se ptica danas ubraja među najugroženije vrste ptica. Može biti i kućni ljubimac. Grabežljivci su.

Zabavni sadržaji online

MEMORY IGRE:

Životinje u šumi

https://matchthememory.com/inherit_zivotinje_animals_iptpo