Na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču provodi se jedinstveno i sve značajnije istraživanje koje povezuje očuvanje prirode, znanstveni rad i budućnost proizvodnje hrane. Upravo na pokusnom imanju Instituta uzgajaju se biljke divljeg kupusa koje dolaze s južnojadranskih otoka, a koje bi mogle imati ključnu ulogu u razvoju otpornijih poljoprivrednih kultura. Institut se pritom profilira kao važno nacionalno i međunarodno središte za istraživanje biljnih genetskih resursa. Cijeli proces, od prikupljanja sjemena na otocima do uzgoja na pokusnom imanju i njegove pohrane, odvija se u nekoliko faza i traje godinama. Dobiveno sjeme upisuje se u banku biljnih gena, a u određenim slučajevima može biti uključeno i u međunarodne programe razmjene.
Voditeljica istraživanja i znanstvena savjetnica dr.sc. Smiljana Goreta Ban, ističe kako upravo ovakvi projekti potvrđuju važnost dugoročnog ulaganja u znanost i očuvanje genetske raznolikosti. Naglašava da Institut u Poreču ima ključnu ulogu u prikupljanju, očuvanju i istraživanju biljnih vrsta koje mogu biti presudne za prilagodbu klimatskim promjenama.
“Nedavno sam sudjelovala na sastanku europske udruge za biljne genetske izvore gdje su se okupili stručnjaci za različite vrste. I tamo smo se složili da je sve veći naglasak na divljim srodnicima jer oni mogu sadržavati gene otpornosti koje danas tražimo. Upravo zato ih prikupljamo i istražujemo kako bi ih jednog dana mogli koristiti u oplemenjivanju. Ovakva istraživanja imaju dugoročnu vrijednost jer omogućuju razvoj otpornijih sorti”, kaže dr. sc. Smiljana Goreta Ban.
Istraživanje započinje na terenu, no njegov ključni dio odvija se upravo na pokusnim površinama Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču. Znanstvenici su posljednjih godina prikupljali sjeme divljeg kupusa s lokacija poput Korčule, Visa, Palagruže i Sveca, a zatim ga prenijeli u kontrolirane uvjete. Na pokusnom imanju Institut osigurava sve potrebne uvjete za uzgoj, praćenje i istraživanje biljaka, čime potvrđuje svoju važnu ulogu u očuvanju biljnih resursa Hrvatske.
Proces uzgoja iznimno je složen i zahtijeva preciznu kontrolu. Biljke se uzgajaju u izoliranim uvjetima i prekrivaju zaštitnim mrežama kako bi se spriječilo nekontrolirano oprašivanje. Upravo na tim parcelama Instituta odvija se ključna faza regeneracije sjemena, proces koji može trajati godinama i koji je nužan kako bi se osigurale dovoljne količine kvalitetnog materijala za daljnja istraživanja.
“Ne uzgajamo divlji kupus samo radi očuvanja, nego ga uključujemo u istraživanja otpornosti. Testirali smo kako podnosi sušu i zaslanjenost, a sada proučavamo i otpornost na bakterijsku bolest koja predstavlja veliki problem u proizvodnji kupusa. Cilj je pronaći gene otpornosti i prenijeti ih na osjetljive sorte. Tako povezujemo očuvanje prirode i konkretne potrebe poljoprivrede”, dodaje Goreta Ban.
Jedan od konkretnih ciljeva istraživanja jest pomoći i lokalnim sortama, poput Brgujskog kupusa, koji je poznat po kvaliteti, ali i osjetljivosti na bolesti. Uvođenjem gena otpornosti iz divljih srodnika otvara se mogućnost očuvanja takvih tradicionalnih kultura uz istodobno povećanje njihove otpornosti. Posebno zanimljiv dio istraživanja odnosi se na ulogu bumbara u oprašivanju koje je u tijeku. Mladi agronom i pomoćnik u ovom projektu Domagoj Šmit univ. mag. ing. agr. objašnjava zašto su upravo oni ključni za uspjeh pokusa koji se provode na imanju Instituta.
“Bumbari su idealni za ovakve pokuse jer imaju duži životni ciklus i učinkoviti su u manjim kolonijama. Koristimo ih za kontrolirano oprašivanje kako bismo dobili sjeme točno određene populacije. Time osiguravamo da nema miješanja gena s drugim sortama i da očuvamo izvorna svojstva biljaka”, kaže Šmit.
U svakoj košnici, koje su stigle u Poreč iz Nizozemske, nalazi se nekoliko desetaka bumbara koji tijekom četiri do šest tjedana oprašuju biljke unutar zaštićenog prostora. Nakon toga se nasadi otkrivaju, a bumbari se vraćaju u prirodni okoliš.
“Važno nam je spriječiti ulazak stranih gena, zato koristimo mreže i kontrolirano oprašivanje. Divlji kupus se oprašuje isključivo insektima i bez kontrole bi došlo do križanja s drugim kupusnjačama koje uzgajamo. Na ovaj način čuvamo izvorna svojstva svake populacije koju istražujemo”, pojašnjava Šmit.
Cijeli proces, od prikupljanja sjemena na otocima do uzgoja na pokusnom imanju i njegove pohrane, odvija se u nekoliko faza i traje godinama. Dobiveno sjeme upisuje se u banku biljnih gena, a u određenim slučajevima može biti uključeno i u međunarodne programe razmjene, čime postaje dostupno oplemenjivačima u drugim zemljama. Istraživanja koja se provode na Institut za poljoprivredu i turizam pokazuju kako se očuvanje prirodne raznolikosti može povezati s konkretnim potrebama poljoprivrede. Divlji kupus, iako naizgled neupadljiv, nosi genetski potencijal koji bi mogao pomoći u razvoju otpornijih sorti i očuvanju tradicionalnih kultura poput kupusa iz Matulja.
U tome važnu ulogu imaju i bumbari, mali ali ključni saveznici znanstvenika u stvaranju održivije poljoprivrede.
